USPEŠNO NOŠENJE SA STRESOM

ČETIRI VAŽNE KOMPONENTE U BORBI PROTIV STRESA

Uzimajući u obzir specifičnost individualnog odgovora na stres, recimo da svako od nas vremenom razvije svoje sopstvene (svesne kao i nesvesne) mehanizme odbrane od stresa, manje ili više uspešne. Zato je potrebno da preispitamo svoje naučene mehanizme, kako bismo mogli da prepoznamo one manje efikasne i zamenimo ih, po mogućnosti, onima koji će efikasnije i bolje delovati u cilju naše uspešne adaptacije, poboljšanja zdravlja i održavanja dobrog osećaja.
Kao prvo, moramo neprestano biti svesni ogromnog uticaja koji naše misli imaju na naše zdravlje i podsećati sebe da u integralnoj povezanosti našeg organizma naš um (misli kao energija) rukovodi našim telom. Proces mišljenja je, znači, proces stvaranja materije u telu. Svaka naša misao i emocija bivaju prevedene u metabolički odgovor. Ako imate tužne ili ljute misli, tužna ili ljuta će biti vaša pluća, jetra, srce, bubrezi ili koža. Ovo nije samo mataforički, već i doslovno tako. Dakle, od stanja naših misli i duha (energije) direktno zavisi stanje naših metaboličkih funkcija, a time i naše fizičko zdravlje. Ako su nam misli radosne, mi proizvodimo radosne molekule i stvaramo dobro, pozitivno i zdravo osećanje u telu, bez obzira na to da li od neke bolesti već bolujemo. Takođe, prema osnovnom kosmičkom zakonu, misleći dobro, mi jednostavno privlačimo dobre stvari prema sebi, i obrnuto.
Većina teorija o stresu ističe 4 osnovne komponente na koje treba obratiti pažnju u procesu ovladavanja stresnom reakcijom. To su: 1) procena stresnog statusa, 2) promena načina mišljenja ili tzv. kognitivno restruktuisanje, 3) načini ili tehnike relaksacije i opuštanja i 4) metode razvijanja bolje zaštićenog ponašanja u društvu.
U daljem tekstu govorićemo više o prve tri komponente, jer se one smatraju presudnim za promenu stresnog reagovanja i razvijanje veće ukupne individualne tolerancije na stres. Pritom, pokušaćemo da ove tri komponente predstavimo kroz određene konkretne savete i praktične vežbe.
Procena stresnog statusa ili samo slušanje – kao praćenje i prepoznavanje stresne reakcije kod sebe, predstavlja prvi i neophodan korak u svakoj uspešnoj borbi sa stresom. Jer samo ako smo u stanju da prepoznamo prisustvo simptoma stresa kod sebe (svoje stresno reagovanje), možemo nešto preduzeti da to promenimo. Ovo stalno i jednostavno praćenje i prepoznavanje toga kako se osećamo ostvaruje se kroz često postavljanje pitanja: Kako se ja osećam, odnosno koliki je stepen mog stresnog reagovanja?
Stručnjaci kažu da je dovoljno da odredimo intenzitet svog stresa od 0 do 10 (gde 0 odgovara potpunom odsustvu stresa, a 10 najjačem doživljenom stresu koga se možemo setiti), da bismo ga na taj način bolje osvestili. Brzo rangiranje nivoa stresa ubrzo će postati jednostavna radnja koja neće zahtevati nikakve posebne napore, a koja će nam ukazati da li je naš trenutni stres uobičajen (recimo, rangiran između 5 i 6) ili je veći od toga.
Rekli smo ranije da je odsustvo komunikacije sa svojim telom i ignorisanje određenih znakova koje nam ono šalje osnovna greška koju pravi većina ljudi kada je zdravlje u pitanju. Moramo prvo naučiti da budemo svesni svih neprijatnih ili upozoravajućih senzacija svog tela, kao i svih svojih negativnih misli i emocija (strah, bes, nezadovoljstvo, napetost, briga ili preterana žurba). Moramo odrediti i u što većoj meri konkretizovati šta je to što osećamo, kako bismo mogli da na to utičemo i po mogućnosti promenimo neprijatno osećanje preduzimajući sve što je u tom cilju potrebno.